Dragi Bože,
znaš da nisam nešto revnostan
u obraćanju tebi,
i sada te ovdje lagao i ne bih,
ali ako možeš, dozvoli
Arsenu da nas još jednom sve prevari,
i daj mu još
neki mjesec, godinu ili dan.
Sa takvima svi smo bolji,
a i svijet je manje sam.
Znam, on je bolestan i star
život njegov bješe već prekrasan dar,
napisao se i nasvirao
o moru, o bolesti, o kinu
i svi smo samo sjenke u đardinu
o svom Starom, i o Lošem vinu.
Mjesec već ide na drugu stranu vale,
a on mjerka bokove i govori:
“Ma, svi smo mi budale.”
I svi ćemo, znam, tamo kod tebe gore,
bez Djevojke iz moga kraja, koja će uvijek
Odabrati gore.
Svi ćemo jednom u Kuću pored mora,
ali, eto, i to od njega znamo da
Takvim sjajem može sjati ono što je prošlost sad.
I to da čovjek, eto, može ne vjerovati u tebe, Bože, da
je dovoljno da ti barem malo vjeruješ u nekog od nas.
Kao što si vjerovao u njega, Arsena:
Kako bi drukčije znao Ono sve što znaš o meni, kako se
igrao
Posljednji tango u Đevrskama.
I razgovor, u malom snacku nekadašnjeg hotela
Beograd, iz kojeg ne pamtim baš ništa, osim onog
zaraznog Montenovog smijeha, i njegove upadice koja
je svako malo prekidala šegu: “Valja li ova?”
Nije slučajno da smo baš u toj kafani proveli mladost,
i nije važno jesu li mu knjige koje sam dao Matiji,
stigle u ruke, ali bih volio da njegovi prsti
okrenu pokoju stranicu.
On, mislim neće tražiti ništa, pa sam, eto
preuzeo nezahvalnu dužnost da molim za njega
“Ti me razumiješ, činim protiv sebe sve što je u mojoj
moći”
da mu se ispuni želja, da dođe u Mostar i šeta se sa
Gabi, i da još negdje tu i tamo odsvira besramno
jeftinu gažu, u Malenim mjestima srca moga,
eto tako i ja, sa zebnjom, molim svemogućeg Boga,
da ostavi to srce da još malo bije.
I tako završava paskvila ova, što, eto, ni
prava molitva nije,
ni pjesma, ni Moderato cantabile
ni requiem, ni in memoriam.
Nego, samo osjećam.
Čuj, neko za ime otrova moli!,
kao da čujem Veliki glas.
Ali, podari bože Arsenu, mjesec još koji
još koju godinu ili dan,
s takvima svi bijasmo bolji,
s takvima je svijet manje sam.
(Ahmed Burić, 2015.)
Izvornik: Radio Sarajevo